MARC RIBOT: MAP OF A BLUE CITY
Marc Ribot - glas, gitara
Glazbena topografija tuge i otpora - karta unutarnjeg grada
Nakon gotovo pet desetljeća eklektične i beskompromisne karijere, Marc Ribot, gitarist, improvizator i tihi buntovnik američke avangarde, konačno je izdao svoj prvi vokalni album – Map of a Blue City. Objavljen u svibnju 2025. pod etiketom New West Records, album predstavlja zbirku pjesama koje su se "kuhale" godinama, čak desetljećima, u Ribotovoj osobnoj arhivi. U tom smislu, ovo nije tek novi projekt, već retrospektivna karta emotivnih i glazbenih teritorija koje je Ribot prolazio – kao umjetnik, sin, otac, svjedok povijesti i kroničar političke deziluzije.
Pjesme izgubljenih i onih koji traže
Na Map of a Blue City, Ribot se prvi put u karijeri izražava primarno vokalom. Njegov glas – sirov, tjeskoban, često govoreni, ponekad pjevani – funkcionira poput produžene ruke njegove gitarske estetike: fragmentiran, ali emotivno pun. Glazbeni idiomi koje koristi prelaze žanrovske granice — od folk-blues balada, bossa nove i countryja do drum'n'bassa, noisea i slobodne improvizacije.
Pjesme poput naslovne “Map of a Blue City”, “Say My Name” ili “Daddy’s Trip to Brazil” nude melankolične, ali politički nabijene vinjete, ispričane iz pozicije onih koje društvo ostavlja na marginama. U intervjuu za Kurated Music, Ribot objašnjava inspiraciju za naslovnu pjesmu:
“Moja kći je kao dijete nacrtala kartu koristeći samo plavu boju. Kad sam je pitao što je to, rekla je: ‘To je karta plavog grada.’ Taj crtež mi se zapečatio u pamćenju. Bio je to svijet tuge i ljepote koji sam prepoznao.”
Glazbeni jezik albuma je minimalistički, no nikada siromašan. Gitarske teksture, povremeni gudači, harmonij i razlomljeni ritmovi stvaraju ozračje nalik noćnim razgovorima na rubu svijesti. Kako piše Glide Magazine, “album zvuči kao kasnonoćni dijalog koji ide u više smjerova s prevladavajućom temom osjećaja izgubljenosti.”. Ribot ovdje ne prikazuje svoju virtuoznost (koju je dokazao bezbroj puta), već ranjivost.
Map of a Blue City nije jednostavan album. Zo je glazba kao mapa a otpor kao forma. To nije Ribot u ulozi gitarističkog kameleona koji skače između stilova, već Ribot kao autor koji pjeva jer mora – o gubitku, nepravdi, nadi, i sjećanju. Kritičari su složni da je riječ o djelu zrelog umjetnika koji se, umjesto u tehničku perfekciju, usmjerava na emocionalnu iskrenost.
“Inspirativni gitarist za Waitsa i Costella koraknuo je ulogu sumornog kantautora koji dijeli mudrost u 2 ujutro, u rasponu stilova od pustinjskog bluesa do drum’n’bassa,” piše Uncut Magazine. Jazzwise zaključuje: “Iznad jazza, prožeto humanošću… album godine.”
Ribotov Map of a Blue City ne nudi odgovore, ali nudi kartu — plavu kartu za one koji, poput njega, još uvijek tragaju.
*
MARC RIBOT - BIOGRAFIJA
Marc Ribot (rođen 21. svibnja 1954. u Newarku, New Jersey) američki je gitarist, skladatelj i improvizator poznat po svom izrazito eklektičnom i nekonvencionalnom stilu koji se proteže kroz brojne žanrove: jazz, rock, avangardu, kubansku glazbu, blues, no wave, eksperimentalnu glazbu i još mnogo toga. Njegov rad definira nepredvidivost, eksperimentalni duh i duboka povezanost s političkim i umjetničkim angažmanom.
Rani život i obrazovanje
Ribot je odrastao u Hackensacku (New Jersey) u obitelji židovskih liberalnih intelektualaca. Gitari se posvetio kao tinejdžer, a rano ga je podučavao klasik i jazz gitarist Frantz Casseus, pionir haićanske folklorne glazbe u klasičnoj formi. Ovaj rani kontakt s neameričkom glazbom ostavio je dubok trag na Ribotovu otvorenost prema različitim stilovima i ritmovima. Nakon preseljenja u New York sredinom 1970-ih, Ribot se uključio u raznoliku glazbenu scenu koja je tada obuhvaćala sve od downtown avangarde do punk rocka.
Session glazbenik i suradnje
Marc Ribot je surađivao s brojnim velikim imenima svjetske glazbene scene, često u ulozi session gitarista, ali s izrazitim autorskim pečatom. Njegov prepoznatljiv, "slomljeni", ali emocionalno intenzivan stil čuje se na brojnim albumima Toma Waitsa, osobito na kultnim pločama poput Rain Dogs (1985), Franks Wild Years (1987) i Mule Variations (1999). Ribotova gitara pomogla je definirati novi zvuk Waitsove srednje faze, pun disonanci, ciganske patine i blues dekonstrukcija.
Osim Waitsa, Ribot je svirao s Elvisom Costellom, Marianne Faithfull, Solomonom Burkeom, Norah Jones, Robertom Plantom, Medeski Martin & Wood, The Black Keys, Caetanom Velosom, Laurie Anderson i mnogim drugima.
Posebno je značajna i suradnja s producentom i skladateljem Johnom Zornom – Ribot je stalni suradnik njegovog izdavačkog projekta Tzadik i član više Zornovih ansambala, poput Masada Guitars, Electric Masada i The Dreamers.
Vlastiti sastavi i projekti
Ribot vodi nekoliko vlastitih ansambala, koji odražavaju njegovu fascinaciju glazbom dijaspore, noise estetikom i društvenom kritikom.
Marc Ribot y Los Cubanos Postizos (The Prosthetic Cubans) – bend osnovan krajem 1990-ih kojim Ribot odaje počast kubanskom skladatelju Arseniju Rodríguezu. Kombinira tradicionalnu son-montuno glazbu s punk/rock senzibilitetom. Albumi The Prosthetic Cubans (1998) i ¡Muy Divertido! (2000) postali su kultni u tzv. "world music" krugovima.
Ceramic Dog – eksperimentalni rock trio koji čine Ribot, basist Shahzad Ismaily i bubnjar Ches Smith. Bend kombinira noise, punk, improvizaciju, jazz, elektroniku i politički angažirane tekstove. Albumi poput Party Intellectuals (2008), Your Turn (2013) i What I Did on My Long Vacation (2020) prikazuju Ribota kao glazbenog radikala i društvenog komentatora.
Marc Ribot Trio – jazz orijentirani sastav u kojem Ribot često izvodi jazz standarde u potpuno dekonstrukcionističkom stilu. Album Live at the Village Vanguard (2021), s Chadom Taylorom i Henryjem Grimesom (u jednoj od posljednjih njegovih snimki), donosi nevjerojatno suptilnu, ali inventivnu interpretaciju jazz idioma.
Filmska i kazališna glazba
Ribot je također radio glazbu za film i kazalište. Njegova glazba pojavljuje se u filmovima kao što su Walk the Line (2005), The Departed (2006) i The Kids Are All Right (2010). Bio je i dio nekoliko soundtrack ansambala koje je okupljao Zorn.
Politički angažman
Ribot je politički aktivan i u glazbi i izvan nje. Bio je vodeći glas u borbi za prava glazbenika u digitalnom dobu, posebno unutar organizacije Content Creators Coalition (C3), kojoj je bio suosnivač. Njegovi eseji o autorskim pravima i eksploataciji umjetnika redovito se pojavljuju u glazbenoj i kulturnoj publicistici. U vrijeme pandemije, Ribot je bio među najglasnijima u podršci freelance glazbenicima koji su ostali bez prihoda, organizirajući online koncerte i lobirajući za institucionalnu pomoć.
Stil i utjecaj
Ribotov stil teško je jednoznačno opisati: koristi fragmentirane fraze, disonancu, nepravilan ritam, elemente atonalnosti i “lo-fi” estetiku, ali istodobno zadržava duboku emotivnost i melodijsku liniju. Njegov utjecaj vidljiv je kod brojnih gitarista avantgarde, noise rocka, pa i modernog jazz fusiona. Gitarska kritika često ističe da Ribot "ne svira pogrešno – nego stvara glazbu iz pogrešaka", čime se misli na njegovu sposobnost da iz destrukcije gradi novo značenje i emociju.
Diskografija (izbor)
Solo / Leader:
Rootless Cosmopolitans (1990)
Don't Blame Me (1995)
Marc Ribot y Los Cubanos Postizos (1998)
¡Muy Divertido! (2000)
Silent Movies (2010)
Songs of Resistance 1942–2018 (2018)
Live at the Village Vanguard (2021)
Ceramic Dog:
Party Intellectuals (2008)
Your Turn (2013)
YRU Still Here? (2018)
Hope (2021)
Connection (2024)
Suradnje:
S Tomom Waitsom (Rain Dogs, Mule Variations, Real Gone)
S Elvisom Costellom (Spike, Mighty Like a Rose)
S Johnom Zornom (The Book of Heads, Bar Kokhba, The Dreamers)
S Medeski Martin & Wood (Let’s Go Everywhere)
S Marianne Faithfull (Before the Poison)
*
Jazzbina se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH. Grada Pule, Zaklade Kultura Nova, sponzorstvom Arena Hospitality Group. Partneri su Dnevni boravak Rojca, Radio Rojc i Radio na ledu.
Also check out other Entertainment events in Pula, Music events in Pula, Arts events in Pula.
|
